Obaveznost i propis klanja kurbana
U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, a selami i salavati Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s..
Shodno tome da nam u susret nailazi jedan od najvećih blagdana koji u sebi sadrži jedan od ibadeta propisanih u tim danima, želim ukratko ukazati na obaveznost i sam propis tog ibadeta. Naime, za koju nedelju nam u susret nailazi Kurban Bajram, praznik u kojem muslimani širom svijeta svojim ibadetima iskazuju svoju pokornost Uzvišenom Allahu kroz razne ibadete. Jedan od propisanih ibadeta u tom blagdanu je klanje kurbana kao vid zahvale svome Gospodaru shodno riječima Uzvišenog: “ Mi smo ti, uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 1-2). Klanje kurbana je u našim krajevima prešlo u tradiciju i time se u mnogom izgubio smisao samog propisa. Naime, ne rijetko se dešava da ljudi iz svoje nemarnosti i neupućenosti izvršavanje ovog ibadeta povjeravaju ljudima koji nepoznaju propis klanja kurbana, a što je jos žalosnije često puta samo klanje kurbana nesvjesno povjeravamo osobama koje su ateisticki nastrojene ili pod dejstvom alkohola dovodeći time u pitanje ispravnost samog ibadeta. U nekoliko narednih redova pokušaćemo ukratko iznijeti nekoliko propisa ovog ibadeta.
Obaveznost klanja Kurbana:
Na obavezu klanja kurbana nas obavezuju riječi Uzvišenog Allaha: ”Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.) Međutim Allahov poslanik nam u sledećem hadisu pojašnjava kome je klanje kurbana obaveza pa se tako prenosi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).” Znači klanje kurbana je obaveza svakom imućnom muslimanu.
Ko se smatra imućnim muslimanom:
Na osnovu mišljenja pravnika hanefijske pravne škole imućnim (a time i obavezanim) se smatra svaki onaj koji u datom momentu posjeduje nisab zekata ($3,074). Onaj koji ne posjeduje nisab u datom momentu nije obavezan i neće se pozajmljivati radi izvršavanja tog ibadeta.
Uvjeti za ispravnost klanja kurbana:
S obzirom da je klanje kurbana ibadet a ne humanitarni čin, za njegovu ispravnost postoje mnogi propisi i svaki obaveznik je dužan znati kako postupiti pri samom činu izvršavanja ovog ibadeta.
– Sve četiri islamske pravne škole su zauzele jednistvnem stav da je uvjet za ispravnost klanja kurbana da bude od vrsta stoke: deva, krava ili sitne stoke (koza ili ovca). Ovakav stav su zauzeli na osnovu Kur’anskog ajeta : ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.”
– Većina učenjaka je smatrala da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutića (ar. sunijj), na taj način se određuje zrelost (punoljetnost) životinje. Deva treba da je napunila pet godina i ušla u šestu, krava da je napunila dvije godine i ušla u treću, bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, s tim što je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje, a ako ne budete u mogućnosti, onda mlado jagnje.” (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao:”Allahov Poslaniče, meni si dao jagnje?” Pa mu je Poslanik rekao: ”Njega kao kurban zakolji.” Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuću starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim kod ovce kada može da se zakolje i mlađe od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ”Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)”, pa mu je kazao Poslanik: ”Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.” (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov) Učenjaci su postavili uvjet za ispravnost žrtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom razlikovalo od njih.
– Da kurban bude zdrav i čist od mahana i krnjavosti. Dokaz tome je hadis kojeg je zabilježio imam Ebu Davud od Bera ibn Aziba da je kazao Poslanik:” Četiri ne mogu biti kurbani: jednooka ili ćorava čija ćoravost je vidljiva, bolesna čija bolest je vidljiva, hroma ili šepava čija šepavost je vidljiva, mršava ili zakržljala u čijim kostima nema moždine.” Na osnovu ovog hadisa možemo kazati da ako bi kurban malo šepao i to ga ne bi sprečavalo da stigne ostale ovce, to ne smeta, ili ako je malo bolesta da to nije primjetno, jasno, vidljivo da to ne smeta. Ovdje možemo spomenuti jedan propis koji je nepoznat ljudima i mnogi pitaju o tome, a to je da li je dozvoljeno zaklati kurban koji je šulav(stvoren bez rogova). Po mišljenju četvorice imama šulav kurban je validan.Također, po mišljenju velike većine islamskih učenjaka dozvoljeno je zaklati kastrirano(uštrojeno) hajvanče za kurban. Mnogi hadisi ukazuju na to da je Poslanik klao za kurban dva kastrirana ovna.
ZA KOLIKO OSOBA VRIJEDI KURBAN
Po mišljenju većine islamskih pravnika jedna ovca je dovoljna za kompletnu porodicu. Na to nam ukazuju mnogi argumenti. Imam Muslim je svome Sahihu zabilježio hadis od Aiše da je Poslanik govorio pri klanju kurbana: “Bismillahi, o Gospodaru, primi od Muhammeda i njegove porodice.” Dok je većina pravnika smatrala dozvoljenim da sedam osoba učestvuje u klanju jedne krave ili deve. Na to nam ukazuje hadis kojeg je zabilježio imam Muslim od Džabira da je kazao:” Mi smo zaklali sa Poslanikom, godine u kojoj je bila Hudejbija, devu za sedam i kravu za sedam osoba.”
ŠTA SE TRAŽI OD OSOBE KOJA ŽELI KLATI KURBAN
Imam Muslim je zabilježio hadis od Ummu Seleme da je Poslanik kazao: “Kada nastupi prvih deset dana zu-l-hidždžeta, neka niko ko želi da kolje kurban ne uklanja dlake sa svoga tijela ni nokte.” Na osnovu ovog hadisa veliki broj učenjaka smatrao je pokuđenim, a neki od njih i zabranjenim, onome ko želi da kolje kurban da uklanja dlake sa svoga tijela, nokte ili dijelove kože sve dok ne zakolje svoj kurban. Ako bi čovjek uradio neku od ovih stvari koje su zabranjene namjerno ili iz zaborava zatražit će oprost od Allaha i nije obavezan da se iskupljuje po konsenzusu islamskih učenjaka, a klanje njegovog kurbana je validno.
VRIJEME KLANJA KURBANA
Početak vremena u kojem je dozvoljeno klanja kurbana nastupa sa završetkom bajram namaza, po ispravnijem mišljenju učenjaka. Pohvalno je sačekati da se završi bajramska hutba jer su neki učenjaci smatrali da vrijeme klanja kurbana nastupa nakon završetka bajramske hutbe. Dokaz da vrijeme klanja kurbana počinje nakon završetka namaza je hadis kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od El-Beraa da je Poslanik kazao:” Neka niko ne kolje kurban sve dok se ne klanja (bajram namaz).” Dok po pitanju zavrsetka vremena u kojem je dozvoljeno klati kurban postoji jako razilaženje među islamskim pravnicima. Smatram da je najispravnije – Allah najbolje zna- mišljenje onih koji kažu da se kurban može klati do zalaska sunca četvrtog dana bajrama. Prvi dan bajrama i još tri dana, dani koji su poznati kao dani mine(ejjamu-t-tešrik) Dokaz tome su riječi Poslanika:” U svim klancima Meke se može klati, i u svim danima mine(ejjamu-t-tešrik).” Kada govorimo o vremenu klanja kurbana, treba spomenuti da nema validnih argumenata koji ukazuju da je pokuđeno klanje kurbana noću.
ŠTA JE POHVALNO RADITI PRI KLANJU KURBANA
Pohvalno je da se kurban dovede na najljepši način do mjesta klanja. -Da se naoštri nož kojim će se klati kurba, kao što je to preporučio Poslanik. S tim da treba naglasiti da je pokuđeno da se nož oštri pred kurbanom. Poslanik je kazao čovjeku koji je oštrio nož pred kurbanom:” Zar želiš da ga ubiješ dva puta.” -Pohvalno je sa se okrene kurban i osoba koja kolje kurban prema kibli. -Pohvalno je da čovjek lično kolje svoj kurban, a ako ne može, onda barem da prisustvuje njegovom klanju. -Izgovaranje “Bismille” (Bismillahi) po velikom broju učenjaka je obavezno. Ali, ako bi čovjek zaboravio da izgovori “Bismillu”, njegovo klanje je validno po većini uleme. S tim da treba mnogo paziti kada je u pitanju izgovor “Bismille”, jer ima učenjaka koji smatraju da ako covjek zaboravi da izgovori “Bismillu”, njegovo klanje nije validno. -Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga u klanju kurbana, s tim da je preporučeno da opunomoćenik bude osoba koja se pridržava propisa vjere i poznaje propise klanja kurbana.
PODJELA KURBANSKOG MESA
Podjela kurbanskog mesa nije srtogo određena argumentima šerijata. Većina učenjak preporučuje da čovjek kurbansko meso podijeli na tri trećine, jednu da ostavi sebi, jednu da udijeli kao poklon (hediju) prijateljima, a jednu da udijeli siromasima. Ako bi čovjek uradio i suprotno ovome ne bi pogresio. Po mišljenju nekih učenjaka čovjek je obavezan da udijeli od kurbana minimalno ono što podpada pod pojam sadake, a dozvoljeno je da podijeli cijeli kurban ili njegovu većinu. Također, treba spomenuti da je dozvoljeno davanje kurbanskog mesa nevjernicima. Po pitanju kurbanskih koža i njihovim raspolaganjem Islamski propisi su vrlo jasni. Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Ko proda kožu svoga kurbana – kao da ga nije ni zaklao.“ Svi se, medutim, islamski učenjaci slažu da se kurbanske kože mogu zadržati za svoje potrebe, ali ih je najbolje podijeliti kao sadaku; za razvoj i odrzavanje vjerskih škola.
PLAćANJE ZA KLANJE KURBANA
Većina islamskih učenjaka da nije dozvoljeno da čovjek plati mesaru mesom od kurbana. Dokaz tome je hadis kojeg je zabilježio Buharija i Muslim od Alije da je rekao: “Naredio mi je Poslanik da ne dajem mesaru nista od kurbana i rekao je ´mi ćemo mu platiti za to´.” Treba naglasiti da je dozvoljeno dati mesaru kurbanskog mesa ako je siromašan ili kao poklon (hediju) prijatelju, ali nije dozvoljeno da mu se ono da kao platno sredstvo.
Ustanova kurbana i njegova pouka datira još od ranijih učitelja Božije vjere, naro¬čito od Božijeg poslanika Ibrahima a.s., što je i u Islamu navedeno i ozakonjeno kao vlastita ustano¬va, kojom su zaduženi vjernici Islama. O tom nam kazuje Kur’an i Hadis… “Kad dijete odraste, Ib-rahim a.s. reče: Sinčiću moj, stalno mi na snu do¬lazi, da te žrtvujem, pa razmotri, šta ti o tom misliš! Ovaj na to reče: “Oče moj, čini što ti se zapovijeda, osvjedočićeš se da ću, ako Bog da, biti izdržljiv!” (sura Saffat, 102.) Dalje je kazano, da je nakon ovakve pune odanosti Bogu dž.š. i iskrene sprem¬nosti oca i sina na žrtvu, došao za ovu priliku ot¬kup i spas — ovan, koji je žrtvovan mjesto djeteta. U navedenoj predaji se ukazuje na žrtvu i pokornost Bogu starih i mladih vjernika i na dužnost razvi¬janja i prenošenja takve svijesti na mlade, na što nas kurban podsjeća svakog Bajrama.
“Šta su ovi naši kurbani?” — upitaše jednom Muhammeda alejhisselam. “Pravac (sunnet) vašeg praoca Ibrahima” — reče on. Tim je Alejhisselam upozorio, da naš kurban znači: odanost Bogu i spremnost na trud i žrtve u radu za očuvanje uzvišenih principa i propisa prave Božije vjere Islama, koji uvijek čovjeka vodi najboljim stazama istinske kulture, dobra i napretka.
Kad ovako islamski prilazimo tumačenju i odr¬žavanju kurbana, te kad živimo i radimo pod njegovim znakom i u granicama njegova značenja, onda tek možemo reći, da pravilno prinosimo kur¬ban, i onda se možemo nadati, da nam on bude primljen (makbul) kod Boga dž.š. Ko živi i radi daleko od svega što Bajram i kurban znače, on se ne može nadati nagradi od Boga, i kad prinosi kurban. Na to jasno ukazuju Božije riječi u Kur’anu, gdje nam se iznosi slučaj dva sina Ademova, kada su prinijeli kurban: “Kaži im istinitu vijest o dva sina Ademova, kad prinesoše kurban, pa od jednog bi primljen, a od drugog nije primljen …” Primlje¬no je od onog, koji je iskreno i punom odanošću prinio svoju žrtvu, živio ispravno, u granicama i pod znakom odanosti Bogu, — a nije primljeno od onog, koji je samo formalno prinio kurban, bez iskrene odanosti Bogu, u svom životu i radu. “Bog prima žrtvu od onih, koji su bogobojazni i odani Bogu na čitavom putu svog života.” (sura el-Maide, 27.)
Pogledajmo koliku je pažnju klanju kurbana posvećivao Allahov Poslanik Muhammed a.s.: “Fatima, stani do svoga kurbana i posmatraj ga, jer prije nego sto prva kap njegove krvi kane tebi će biti oprošteni prijašnji grijesi.” Ona upita: “Božiji Poslanice, samo nama ili nama i muslimanima?” “Nama i muslimanima”, – odgovori Poslanik. Musliman koji zakolje kurban po propisu može se nadati punoj nagradi Uzvišenog Allaha kao i oprostu njegovih grijeha i nemoguće je da čovjek poznavajuci veličinu i vrijednost samog djela, bude toliko bahat prema izvršavanju ovog ibadeta i sticanju oprosta i nagrade od Uzvišenog Allaha. Ukoliko čovjek zbog određenih razloga nije u mogućnosti izvršiti ovaj ibadet onda je dužan ingerencije izvršavanja obaveze klanja kurana prenijeti na osobu ili instituciju koja će tu obavezu izvrsiti shodno šerijatskim propisima. Islamska Zajednica kao pravni zastupnik svih muslimana na svom području je dužna organizirati prikupljanje i omogućiti ispravno izvršavanje ove obaveze.
Molim Uzvišenog Allaha da nam nam podari mogućnost izvršavanja ove a i svih ostalih obaveza u skladu sa Kur’anskim propisima i sunetom Njegova Poslanika Muhammeda a.s. i sticanju oprosta i nagrade za učinjene ibadete.
Kemal ef. Bektesevic
U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, a selami i salavati Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s..
Shodno tome da nam u susret nailazi jedan od najvećih blagdana koji u sebi sadrži jedan od ibadeta propisanih u tim danima, želim ukratko ukazati na obaveznost i sam propis tog ibadeta. Naime, za koju nedelju nam u susret nailazi Kurban Bajram, praznik u kojem muslimani širom svijeta svojim ibadetima iskazuju svoju pokornost Uzvišenom Allahu kroz razne ibadete. Jedan od propisanih ibadeta u tom blagdanu je klanje kurbana kao vid zahvale svome Gospodaru shodno riječima Uzvišenog: “ Mi smo ti, uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 1-2). Klanje kurbana je u našim krajevima prešlo u tradiciju i time se u mnogom izgubio smisao samog propisa. Naime, ne rijetko se dešava da ljudi iz svoje nemarnosti i neupućenosti izvršavanje ovog ibadeta povjeravaju ljudima koji nepoznaju propis klanja kurbana, a što je jos žalosnije često puta samo klanje kurbana nesvjesno povjeravamo osobama koje su ateisticki nastrojene ili pod dejstvom alkohola dovodeći time u pitanje ispravnost samog ibadeta. U nekoliko narednih redova pokušaćemo ukratko iznijeti nekoliko propisa ovog ibadeta.
Obaveznost klanja Kurbana:
Na obavezu klanja kurbana nas obavezuju riječi Uzvišenog Allaha: ”Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.) Međutim Allahov poslanik nam u sledećem hadisu pojašnjava kome je klanje kurbana obaveza pa se tako prenosi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).” Znači klanje kurbana je obaveza svakom imućnom muslimanu.
Ko se smatra imućnim muslimanom:
Na osnovu mišljenja pravnika hanefijske pravne škole imućnim (a time i obavezanim) se smatra svaki onaj koji u datom momentu posjeduje nisab zekata ($3,074). Onaj koji ne posjeduje nisab u datom momentu nije obavezan i neće se pozajmljivati radi izvršavanja tog ibadeta.
Uvjeti za ispravnost klanja kurbana:
S obzirom da je klanje kurbana ibadet a ne humanitarni čin, za njegovu ispravnost postoje mnogi propisi i svaki obaveznik je dužan znati kako postupiti pri samom činu izvršavanja ovog ibadeta.
– Sve četiri islamske pravne škole su zauzele jednistvnem stav da je uvjet za ispravnost klanja kurbana da bude od vrsta stoke: deva, krava ili sitne stoke (koza ili ovca). Ovakav stav su zauzeli na osnovu Kur’anskog ajeta : ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.”
– Većina učenjaka je smatrala da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutića (ar. sunijj), na taj način se određuje zrelost (punoljetnost) životinje. Deva treba da je napunila pet godina i ušla u šestu, krava da je napunila dvije godine i ušla u treću, bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, s tim što je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje, a ako ne budete u mogućnosti, onda mlado jagnje.” (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao:”Allahov Poslaniče, meni si dao jagnje?” Pa mu je Poslanik rekao: ”Njega kao kurban zakolji.” Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuću starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim kod ovce kada može da se zakolje i mlađe od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ”Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)”, pa mu je kazao Poslanik: ”Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.” (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov) Učenjaci su postavili uvjet za ispravnost žrtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom razlikovalo od njih.
– Da kurban bude zdrav i čist od mahana i krnjavosti. Dokaz tome je hadis kojeg je zabilježio imam Ebu Davud od Bera ibn Aziba da je kazao Poslanik:” Četiri ne mogu biti kurbani: jednooka ili ćorava čija ćoravost je vidljiva, bolesna čija bolest je vidljiva, hroma ili šepava čija šepavost je vidljiva, mršava ili zakržljala u čijim kostima nema moždine.” Na osnovu ovog hadisa možemo kazati da ako bi kurban malo šepao i to ga ne bi sprečavalo da stigne ostale ovce, to ne smeta, ili ako je malo bolesta da to nije primjetno, jasno, vidljivo da to ne smeta. Ovdje možemo spomenuti jedan propis koji je nepoznat ljudima i mnogi pitaju o tome, a to je da li je dozvoljeno zaklati kurban koji je šulav(stvoren bez rogova). Po mišljenju četvorice imama šulav kurban je validan.Također, po mišljenju velike većine islamskih učenjaka dozvoljeno je zaklati kastrirano(uštrojeno) hajvanče za kurban. Mnogi hadisi ukazuju na to da je Poslanik klao za kurban dva kastrirana ovna.
ZA KOLIKO OSOBA VRIJEDI KURBAN
Po mišljenju većine islamskih pravnika jedna ovca je dovoljna za kompletnu porodicu. Na to nam ukazuju mnogi argumenti. Imam Muslim je svome Sahihu zabilježio hadis od Aiše da je Poslanik govorio pri klanju kurbana: “Bismillahi, o Gospodaru, primi od Muhammeda i njegove porodice.” Dok je većina pravnika smatrala dozvoljenim da sedam osoba učestvuje u klanju jedne krave ili deve. Na to nam ukazuje hadis kojeg je zabilježio imam Muslim od Džabira da je kazao:” Mi smo zaklali sa Poslanikom, godine u kojoj je bila Hudejbija, devu za sedam i kravu za sedam osoba.”
ŠTA SE TRAŽI OD OSOBE KOJA ŽELI KLATI KURBAN
Imam Muslim je zabilježio hadis od Ummu Seleme da je Poslanik kazao: “Kada nastupi prvih deset dana zu-l-hidždžeta, neka niko ko želi da kolje kurban ne uklanja dlake sa svoga tijela ni nokte.” Na osnovu ovog hadisa veliki broj učenjaka smatrao je pokuđenim, a neki od njih i zabranjenim, onome ko želi da kolje kurban da uklanja dlake sa svoga tijela, nokte ili dijelove kože sve dok ne zakolje svoj kurban. Ako bi čovjek uradio neku od ovih stvari koje su zabranjene namjerno ili iz zaborava zatražit će oprost od Allaha i nije obavezan da se iskupljuje po konsenzusu islamskih učenjaka, a klanje njegovog kurbana je validno.
VRIJEME KLANJA KURBANA
Početak vremena u kojem je dozvoljeno klanja kurbana nastupa sa završetkom bajram namaza, po ispravnijem mišljenju učenjaka. Pohvalno je sačekati da se završi bajramska hutba jer su neki učenjaci smatrali da vrijeme klanja kurbana nastupa nakon završetka bajramske hutbe. Dokaz da vrijeme klanja kurbana počinje nakon završetka namaza je hadis kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od El-Beraa da je Poslanik kazao:” Neka niko ne kolje kurban sve dok se ne klanja (bajram namaz).” Dok po pitanju zavrsetka vremena u kojem je dozvoljeno klati kurban postoji jako razilaženje među islamskim pravnicima. Smatram da je najispravnije – Allah najbolje zna- mišljenje onih koji kažu da se kurban može klati do zalaska sunca četvrtog dana bajrama. Prvi dan bajrama i još tri dana, dani koji su poznati kao dani mine(ejjamu-t-tešrik) Dokaz tome su riječi Poslanika:” U svim klancima Meke se može klati, i u svim danima mine(ejjamu-t-tešrik).” Kada govorimo o vremenu klanja kurbana, treba spomenuti da nema validnih argumenata koji ukazuju da je pokuđeno klanje kurbana noću.
ŠTA JE POHVALNO RADITI PRI KLANJU KURBANA
Pohvalno je da se kurban dovede na najljepši način do mjesta klanja. -Da se naoštri nož kojim će se klati kurba, kao što je to preporučio Poslanik. S tim da treba naglasiti da je pokuđeno da se nož oštri pred kurbanom. Poslanik je kazao čovjeku koji je oštrio nož pred kurbanom:” Zar želiš da ga ubiješ dva puta.” -Pohvalno je sa se okrene kurban i osoba koja kolje kurban prema kibli. -Pohvalno je da čovjek lično kolje svoj kurban, a ako ne može, onda barem da prisustvuje njegovom klanju. -Izgovaranje “Bismille” (Bismillahi) po velikom broju učenjaka je obavezno. Ali, ako bi čovjek zaboravio da izgovori “Bismillu”, njegovo klanje je validno po većini uleme. S tim da treba mnogo paziti kada je u pitanju izgovor “Bismille”, jer ima učenjaka koji smatraju da ako covjek zaboravi da izgovori “Bismillu”, njegovo klanje nije validno. -Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga u klanju kurbana, s tim da je preporučeno da opunomoćenik bude osoba koja se pridržava propisa vjere i poznaje propise klanja kurbana.
PODJELA KURBANSKOG MESA
Podjela kurbanskog mesa nije srtogo određena argumentima šerijata. Većina učenjak preporučuje da čovjek kurbansko meso podijeli na tri trećine, jednu da ostavi sebi, jednu da udijeli kao poklon (hediju) prijateljima, a jednu da udijeli siromasima. Ako bi čovjek uradio i suprotno ovome ne bi pogresio. Po mišljenju nekih učenjaka čovjek je obavezan da udijeli od kurbana minimalno ono što podpada pod pojam sadake, a dozvoljeno je da podijeli cijeli kurban ili njegovu većinu. Također, treba spomenuti da je dozvoljeno davanje kurbanskog mesa nevjernicima. Po pitanju kurbanskih koža i njihovim raspolaganjem Islamski propisi su vrlo jasni. Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Ko proda kožu svoga kurbana – kao da ga nije ni zaklao.“ Svi se, medutim, islamski učenjaci slažu da se kurbanske kože mogu zadržati za svoje potrebe, ali ih je najbolje podijeliti kao sadaku; za razvoj i odrzavanje vjerskih škola.
PLAćANJE ZA KLANJE KURBANA
Većina islamskih učenjaka da nije dozvoljeno da čovjek plati mesaru mesom od kurbana. Dokaz tome je hadis kojeg je zabilježio Buharija i Muslim od Alije da je rekao: “Naredio mi je Poslanik da ne dajem mesaru nista od kurbana i rekao je ´mi ćemo mu platiti za to´.” Treba naglasiti da je dozvoljeno dati mesaru kurbanskog mesa ako je siromašan ili kao poklon (hediju) prijatelju, ali nije dozvoljeno da mu se ono da kao platno sredstvo.
Ustanova kurbana i njegova pouka datira još od ranijih učitelja Božije vjere, naro¬čito od Božijeg poslanika Ibrahima a.s., što je i u Islamu navedeno i ozakonjeno kao vlastita ustano¬va, kojom su zaduženi vjernici Islama. O tom nam kazuje Kur’an i Hadis… “Kad dijete odraste, Ib-rahim a.s. reče: Sinčiću moj, stalno mi na snu do¬lazi, da te žrtvujem, pa razmotri, šta ti o tom misliš! Ovaj na to reče: “Oče moj, čini što ti se zapovijeda, osvjedočićeš se da ću, ako Bog da, biti izdržljiv!” (sura Saffat, 102.) Dalje je kazano, da je nakon ovakve pune odanosti Bogu dž.š. i iskrene sprem¬nosti oca i sina na žrtvu, došao za ovu priliku ot¬kup i spas — ovan, koji je žrtvovan mjesto djeteta. U navedenoj predaji se ukazuje na žrtvu i pokornost Bogu starih i mladih vjernika i na dužnost razvi¬janja i prenošenja takve svijesti na mlade, na što nas kurban podsjeća svakog Bajrama.
“Šta su ovi naši kurbani?” — upitaše jednom Muhammeda alejhisselam. “Pravac (sunnet) vašeg praoca Ibrahima” — reče on. Tim je Alejhisselam upozorio, da naš kurban znači: odanost Bogu i spremnost na trud i žrtve u radu za očuvanje uzvišenih principa i propisa prave Božije vjere Islama, koji uvijek čovjeka vodi najboljim stazama istinske kulture, dobra i napretka.
Kad ovako islamski prilazimo tumačenju i odr¬žavanju kurbana, te kad živimo i radimo pod njegovim znakom i u granicama njegova značenja, onda tek možemo reći, da pravilno prinosimo kur¬ban, i onda se možemo nadati, da nam on bude primljen (makbul) kod Boga dž.š. Ko živi i radi daleko od svega što Bajram i kurban znače, on se ne može nadati nagradi od Boga, i kad prinosi kurban. Na to jasno ukazuju Božije riječi u Kur’anu, gdje nam se iznosi slučaj dva sina Ademova, kada su prinijeli kurban: “Kaži im istinitu vijest o dva sina Ademova, kad prinesoše kurban, pa od jednog bi primljen, a od drugog nije primljen …” Primlje¬no je od onog, koji je iskreno i punom odanošću prinio svoju žrtvu, živio ispravno, u granicama i pod znakom odanosti Bogu, — a nije primljeno od onog, koji je samo formalno prinio kurban, bez iskrene odanosti Bogu, u svom životu i radu. “Bog prima žrtvu od onih, koji su bogobojazni i odani Bogu na čitavom putu svog života.” (sura el-Maide, 27.)
Pogledajmo koliku je pažnju klanju kurbana posvećivao Allahov Poslanik Muhammed a.s.: “Fatima, stani do svoga kurbana i posmatraj ga, jer prije nego sto prva kap njegove krvi kane tebi će biti oprošteni prijašnji grijesi.” Ona upita: “Božiji Poslanice, samo nama ili nama i muslimanima?” “Nama i muslimanima”, – odgovori Poslanik. Musliman koji zakolje kurban po propisu može se nadati punoj nagradi Uzvišenog Allaha kao i oprostu njegovih grijeha i nemoguće je da čovjek poznavajuci veličinu i vrijednost samog djela, bude toliko bahat prema izvršavanju ovog ibadeta i sticanju oprosta i nagrade od Uzvišenog Allaha. Ukoliko čovjek zbog određenih razloga nije u mogućnosti izvršiti ovaj ibadet onda je dužan ingerencije izvršavanja obaveze klanja kurana prenijeti na osobu ili instituciju koja će tu obavezu izvrsiti shodno šerijatskim propisima. Islamska Zajednica kao pravni zastupnik svih muslimana na svom području je dužna organizirati prikupljanje i omogućiti ispravno izvršavanje ove obaveze.
Molim Uzvišenog Allaha da nam nam podari mogućnost izvršavanja ove a i svih ostalih obaveza u skladu sa Kur’anskim propisima i sunetom Njegova Poslanika Muhammeda a.s. i sticanju oprosta i nagrade za učinjene ibadete.
Kemal ef. Bektesevic
